Wed 17 Sep – Good Vibrations
"Čuj, daj mi reci kak to ide skupa, prvo sviraš za BBB, a onda za tjedan dana s bendom Gavrilo Princip?!" - čudio se ugledni poduzetnik.
"Jebiga Goc, nova vremena, novi trendovi, ostavili smo ratna pitanja iza sebe! Znam šta tebe jebe, oni Boysi koji su vas se odrekli kad ste svirali u Srbiji, a danas to više nikog ne dira! Tad su rane još bile svježe!" - možda sam ispalio neku drugu floskulu, ali smisao je ostao isti. Goc je ipak beskompromisni punker stare škole, dovoljno neovisan da nema iznad sebe ni boga ni gospodara, ne mora pisati komunikeje i objašnjavati što je mislio, cuclati kite britanskih promotora koji od Srbkoma stvaraju narko-destinaciju niti na bilo koji način kramariti punk, nego sam određuje pravila za sebe i svoj bend, njegovo je punkstvo neupitno i nekompromitirano, pa ponekad kao punker s punkerom, poduzetnik s poduzetnikom, kompariramo staru školu i nove tendencije novih igrača.
To je još mila majka, da ne bi netko pomislio kako ogovaramo bend. Postoje te čudne situacije koje mi se u zadnje vrijeme događaju kad je Šank?! u pitanju. Njihovi frendovi i poznanici imaju potrebu ispričati mi neku glasinu ili trač vezanu uz Šank, bez da ih je itko išta pitao. Ne znam zašto mene gnjave s tim, kao da ja vodim nekakvu kampanju protiv njih, pa mi svako prljavo rublje dobro dođe. Da sam na mjestu banda, upitao bih se oko takvih prijatelja koji im iza leđa pljuckaju i šire tračeve, a poslije ih javno hvale i tapšaju po ramenima, ali s tim kontroverznim teretom na plećima, valjda nije ni za očekivati ništa drugačije. Moje mišljenje o bendu nije tajna i dalje stojim iza njega, ali s muzičke strane mi nisu loši, pa kad uhvatim priliku, odem ih pogledati, iako u ovim pitomijim prostorima poput KSET-a i Vintage-a, BBB obljetnice i slične parade radije preskočim.
Fast Response mi zvuče poznato, ali ne mogu se nikako sjetiti jesam li ih ikad gledao, što je bio dovoljan razlog da se ne požurim na početak giga. Me As Well su mi pak toliko šećerasto-slatki da bi dobio hiperglikemiju da sam ih došao gledati. Da se kod nas snimaju kakve teen komedije, garantiram da bi Me as Well dobili bar pjesmu-dvije na soundtracku, ovako samo umaraju na punk gigovima. Zato sam pričekao da bend večeri započne, pa se tek tad ukazao na gigu. Tako to bude u mojim godinama, imam pametnijeg posla nego gledati bendove koji me slabo zanimaju.
Šank je danas najjači zagrebački underground bend poslije Brkova, tako da sam i očekivao solidnu popunjenost i nisam se prevario, kao ni u presjeku publike. Uglavnom mlađa ekipa neopterećena političkim (ne)izjašnjavanjima i stavovima, zatim svaki zagrebački skinhead do 25 godina, a i nekoliko njih izvan metropole, što je obično podvig koji se događa samo na vikend gostovanjima stranih bendova s oi kompilacija, a među njima je bio i onaj maleni što se navodno zaručio na Oppressed gigu, iako mi je tada posjetiteljica do mene tvrdila da lik već ima obitelj/ženu/zaručnicu/zaručnika/osobu s kojom živi. Bilo je tu i ponešto starijih navijača i rmpajlija koji inkliniraju ranim devedesetima kad su punk i huliganizam još išli ruku pod ruku, ali puno manje nego što ih obično bude na gigovima Šanka. Doduše, išao je neki pozdrav za „blubače“, što je valjda purgerska umanjenica za Bad Blue Boys, iako više zvuči kao neki gay slang, ali ovaj put nisam vidio frku i naguravanja s redarima kojima sam primjerice svjedočio u KSET-u. Vidiš da je to sad već ozbiljan bend, koji lagano mijenja tu skinhead furku i zamjenjuje je sa zagrebačkim sentimentom. Muzički i dalje na ostavštini Hladnog Piva, Fakofbolana i Ritma Nereda, iako se na jednu stvar moglo komotno na refrenu pjevati „Napolju hladne kiše padaju“, Zagreb više nije toliko prisutan u onom parohijalnom smislu s nabrajanjem ZG toponima, kao da se vozim trinaesticom po gradu, nego sve to ide u smjeru Prljavog Kazališta, prvoboraca domobranskog smjera na domaćoj rock sceni, da bi u jednom momentu bend nakratko zasvirao i "Gume na kotačima", na veselje prisutnih. Veselje je ustvari trajalo tijekom cijelog koncerta, jer je dobar dio publike cijelo vrijeme pjevao sa bendom. Najznačajniji dio koncerta je bio upravo u toj simbiozi benda i publike, pogotovo kad su se na stage popela dva lika, obojica nekadašnji fanovi AK 47, jedan iz Špaolina, drugi iz Kranja, da otpjevaju dio pjesme sa Šankom. Boljeg i jasnijeg prikaza promjenjivosti i nestalnosti na domaćoj punk sceni već dugo nisam vidio. And the slogans are replaced, by-the-bye, And the parting on the left, Are now parting on the right, And the hairs have all shaved shorter overnight...
Šank je aktualniji nego što sam prije primjećivao. Sav taj domobranski stav, nedorečenost, manjak čvrstih principa i uvjerenja, pozivanje na nepostojeće jedinstvo te osjetljivost na prigovore s desna i indiferentnost prigovora s lijeva ustvari fantastično funkcionira kao generalna preslika vrijednosti današnjeg hrvatskog društva. Pjesme o očaju današnje generacije prepoznate su diljem domovine i šire, pa tako postaju savršene koračnice nadolazećeg Karamarkovog doba, jer ako nam s novom vlasti slijedi orbanizacija Hrvatske, onda je Šank pravi produkt svog vremena. Samo je pitanje hoće li to bend znati iskoristiti.
S obzirom da sam od jednog člana Šanka bio počašćen cugom i nije mi pljunuo ili usuo otrov u jelo (nemam nikakvih posljedica, što mi daje za pravo misliti da nisam fasovao), osjećam se dužnim uzvratiti uslugu. Nazovite ovo drugarskim savjetom ili punk consultingom, kako vam draže. A da stvar bude još bolja, darujem je bendu, skroz besplatno. Pokazujem kako uloviti ribu, umjesto da je darujem, da bi svima bilo bolje, kao što mi pošteni poduzetnici i inače radimo.
Zašto bi Šank trebao potpisati za Croatia Records?
Šank je u ovom trenutku uspješan rock bend. Ima publiku po cijeloj Hrvatskoj, ali i regiji. Što dalje? Estradne vode su ćudljive i valovite, čas si gore, čas dolje. Kako iskoristiti momentum? Moja procjena je – potpisati za Croatia Records. Zašto i zašto ne?
Ajmo prvo početi s razlozima protiv.
1. Punk bendovi ne potpisuju za majore
Ajmo iskreno – je li Šank punk bend? Muzički gledano, je. No ima li Šank sve te vrline koje krase jedan klasičan punk bend? Nema. Onaj očiti problem kog svi imalo baždareni za punk filozofiju i etiku vide je fencewalkersko pitanje. Šank nije fencewalkerski bend u onom tradicionalnom evropskom smislu, da svira s nazi bendovima kao što su to radili recimo Close Shave ili Indecent Exposure, ali značajan dio publike dolazi upravo iz tih redova. Ovo nije Oire Szene - paranoidni njemački anti-fa portal kojem je valjda svaki skinhead/oi bend koji se jednom očešao o nekog desničara sumnjiv ili sivozonaš - ali nisam jedini koji je to primjetio, a Šank se nikad nije distancirao od te publike. Taj znameniti punk integritet, da si ne lažemo - Šank nema. Mislim da je pojam "street rock" koji se sve više veže uz bend sjajan odabir, jer ga odmiče od punk miljea i gura ga više prema mainstreamu i širem krugu publike.
2. Publika napusti bend koji završi na majoru
Kod nas ne postoji senzibilitet oko major labela kao što to postoji vani. Šanku se ne može dogoditi da ga se velik dio publike odrekne kao što se to dogodilo Jawbreakeru ili Against Me. Kud Idijoti, Overflow, Atheist Rap ili SMF su neki od punk bendova koji su bili na majoru, pa se to nije pretjerano odrazilo na njihove fanove. Doduše, to su ipak punk bendovi, pa se tu vraćam opet na prvu točku - manjak integriteta u slučaju Šanka može biti prednost. Vas se publika nije odrekla ni nakon sviranja u Srbiji, što pokazuje da je proces normalizacije odnosa između ex jugoslavenskih republika ipak došao na neku podnošljivu razinu.
3. Nije to vaša spika
Ok, mogu razumijeti da vas to i ne zanima. Ali to znači više koncerata, više publike, više mogućnosti i opcija i na kraju, ali ne i najmanje bitno - više love. Ne pričamo o karijeri profi muzičara, nego o dodatnom popunjavanju kućnog budžeta. Sve znam, ako to mogu Brkovi koji nisu na majoru, zašto ne bi mogli i vi? Brkovi su kompleksan i višedimenzionalan bend i imaju bolje pjesme nego Šank. A njihova stigma koketiranja s novokomponiranim folkom je ipak nešto blaža nego vaša. I Deafness By Noise i Motus su nekad bili popularni bendovi, pa ih gledaj danas. DBN još i nešto ušićari svirkama po vani, ali Motus je spao na niske grane. A čini mi se da bi i FOB mogli tim putem. Vi ste danas popularniji od sva tri benda, a imate mogućnosti i za više.
Pogledajmo sad argumente za.
1. Mainstream je bolje okruženje za vas
Na punk/underground sceni će uvijek biti problema zbog vaše publike. Već sad postoje bendovi koji ne žele svirati s vama, festovi i gigovi na koje vas neće pozivati i slično. Mainstream to ne prepoznaje ili ga nije briga. Ovo nije Velika Britanija 1978. pa da vas muzički časopisi p(r)ozivaju da se odreknete desničarske publike kao što je to bio slučaj sa Sham 69, Madness i Skrewdriver, inače u protivnom slijedi medijski bojkot. Dovoljno je pročitati tekstove Zorana Stajčića (Rolling Stone, Ravno Do Dna) o vama koji uopće ne kuži taj desničarski element u svemu tome (nemojte reći da ga nema, pa ga ovaj zato nije vidio, ok?). Vidim vašu poziciju kao hrvatski ekvivalent Böhse Onkelsa ili Ritma Nereda, i muzički i ideološki. A jednom kad si u sistemu, sve i ako i kad kad se ukažu neželjene pojave i ideologije na gigovima, postoje načini kontroliranja i umanjivanja štete. Pogledajte Thompsona. Tu je i vaš službeni merch distributer, lakše mu je da mu spočitavaju mainstream bend, s njima ionako već surađuje, nego da mu seru zbog fencewalkinga.
2. Bolja distribucija i reklama
Danas svatko može izdati album, pa izdavač nije nužan kao prije. Dapače, koliko sam čuo, uvjeti i odnosi prema bendovima nisu nimalo blistavi na domaćem terenu. No s druge strane, Šank je gotov i definiran proizvod, vama ne trebaju ne znam kakva studijsko-aranžerska sranja ili Fayo da vam napiše glavni hit kao što je trebao Kinoklubu, vi već dolazite s izdanjima iza sebe, postojanom publikom s tendencijom rasta i u fazi ste potencijalnog novog Prljavog Kazališta, Psihomodo Popa ili Hladnog Piva, a to bi svaki ozbiljan izdavač trebao znati prepoznati. Drugim riječima, na vama se može zaraditi. Izdavač je taj koji onda preuzima brigu oko nosača zvuka, njegove distribucije diljem zemlje, medijske kampanje, promotivnih aktivnosti, reklame, spotova i ostalog. Istina da se to može napraviti i bez njih, ali nisam siguran u kolikom obimu. Jasno, detalji su stvar pregovora i konačnog dogovora, ali aduti su na vašoj strani.
3. Croatia Records kao najbolji odabir
Zašto oni? Čitao sam intervju s Dječacima koji kažu da su potpisali za njih jer su im ponudili najbolje uvjete od svih ostalih izdavača. Istina da je to firmetina u kojoj su mali bendovi često ostajali neprepoznati i na marginama, ali CR ima mašineriju koja to može dobro izgurati. Primjer? Adastra. Taj kljasti projekt Jerka Marića čak nije ni bend u pravom smislu te riječi, jer nema prave članove nego session muzičare na plaći, iako ne znam je li se to u međuvremenu promijenilo. Njihova muzika je nepodnošljivi drek teško opisive vrste - nit je indie nit je rock nit je pop - bez prave hitoidnosti pjesama, bez intrigantnih tekstova, mislim da ih CR gura računajući na Jerkovu zgođušnost, ali evo - albumi se izdaju, spotovi se vrte, sviraju se koncerti, iako još nisam sreo nikoga tko bi mi rekao da su mu Adastra omiljeni bend. I naravno, CR ima CMC.
4. CMC
Croatian Music Channel je glazbeni program u vlasništvu Croatia Recordsa. Cijena vrćenja spotova na CMC-u je navodno cca. 2000 eura za 90 prikazivanja za otprilike mjesec dana, znači 3 puta dnevno. No ako si izvođač na Croatia Recordsu, izdavačka kuća te sama gura tamo, pušta ti spotove, ugošćuje u studiju pa štipneš Anu Radišić za dupe kad kamere ne snimaju, gnjavi s reklamama oko novog albuma i koncertnih turneja. Imate tamo svojih ljudi koji bi se pobrinuli da idete u bloku "Ultimativnog rocka", "SMS Jukeboxa" i sličnih emisija. Preko CMC-a se može lakše doći do potencijalnih fanova nego preko interneta i servisa za sheranje muzike. Postoji hrpe konzumenata koji vole rock u dijapazonu od Hladnog Piva do Marka Perkovića Thompsona (ne obraćajte pažnju na nebuloznu kuknjavu Ace Dragaša u Jutarnjem kako to dvoje ne ide skupa, lik pojma nema), a još ne znaju za Šankov street rock. I to diljem zemlje od Sikirevaca do Šestanovca. I šire.
5. Konkurencija
To jest, nepostojanje iste. Često bi domaći diskografi potpisivali bend po nedokučivim kriterijima, umjesto da svoje A&R povjerenike pošalju po domaćim klubovima i tamo na licu mjesta zaključe što ima publiku i prođu. Današnji Croatia Records roster mladih bendova na vama nije nikakav konkurent. M.O.R.T., Olovni Ples, Queen Of Sabe, Justin's Johnson, Pešes, Replica... nitko od tih bendova ne pokriva vašu nišu, a sumnjam da mogu okupiti publike kao Šank. Mislim, Skaut?! Pa tko to sluša osim Anite Dujić kojoj je to najbolji bend? Moš mislit, tako su i Winoni Ryder Soul Asylum zamijenili Replacementse kad je prohodala s Daveom Pirnerom. Kawasaki 3P bi bili tu negdje, ali oni nisu sposobni snimiti album u kraćem vremenskom roku od 5 godina, a ozbiljnija popularnost im ipak ne prelazi granice zagrebačke županije, tako da se ne mogu nositi sa vama.
6. Regionalni uspjeh
Šank je uspješno dobacio i preko granica Hrvatske. Slovenci dolaze na vaše gigove u Zagreb. Prekodrinska srbadija vas voli, iako ste zagrebački bend i BBB lieblinzi, ali to i ne čudi previše jer su i Direktori i Šaht imali svoje fanove u Hrvatskoj, nacionalizmu uprkos, a gdje nećete vi, koji se uopće ne dotičete takvih škakljivih tema. Na vas briju i casualsi iz Islamabada na Miljacki, a to je ekipa koja na tekmama ruši sve hrvatsko (http://en.wikipedia.org/wiki/2009_NK_%C5%A0iroki_Brijeg%E2%80%93FK_Sarajevo_football_riots), dok ste bihaćkim kasabalijama napravili i navijačku pjesmu iako ste kafirski bend. Nažalost, Šemsova dernjava je njegov najlošiji muzički uradak u zadnjih 5 godina, vjerujem da će Rakić to bolje izvesti kad naletite do Bihaća. Jebiga, vjerojatno vas neće zvati na anti-fa fest u OKC Abrašević, ali zvat će vas Bogdan na West Herzegovina Fest. TV Kiss i spotove na njemu da i ne spominjem. A to dolazi kad iza sebe imaš ozbiljnog izdavača sa svojim kanalima distribucije.
7. Šira publika
Iz svega gore navedenog, vjerujem da bi vam se publika omasovila. Dakle, tu su već politikom neopterećeni punkeri, skinheadi i nogometni huligani, ali ima prostora za više. Dobro svirate, imate prvoloptaški šarm, nekoliko ozbiljnih hitova, a nije li bendu na kraju krajeva bitno da ih više ljudi sluša i voli. Možda ste nama s punk scene ponekad samo energični fejk, ali provincija to ne kuži. S mainstreamom dolazi i više medijske pažnje, recenzije u dnevnim tiskovinama, suradnja s većim bendovima. Sjećate li se kako je Božidar Alić učio Mladena Bodaleca scenskim pokretima? Tako bi i Rakiću recimo Goran Bogdan mogao oplemeniti i produbiti njegovu scensku pojavu. A tko zna, možda i njega Rakić nauči kako se držati kao da imaš muda. Osim toga, bolje da ta ruralna populacija sluša vas nego Thompsona i Opću. Vi ste ipak domobrani sa punk scene, dok je ovo dvoje seljački hard rock/metal s neoustaškim/lopovskim sentimentima (za MPT se sve zna, ali vrijedi ponoviti da je Pero Galić iz Opće bio kandidat Selotejpa na lokalnim izborima, klijentelističke udruge čiji je čelnik osuđen zbog ratnog zločina, što je po meni znak krajnjeg oportunizma i moralne posrnulosti ili mentalne prikraćenosti ili pak osobnog mračnjaštva).
8. Lova
Ne znam financijski aspekt bendova na velikim izdavačima, osim iz punk priča devedesetih. Ali više svirki, više fanova, više nastupa i vrćenja po medijima generira i određeni novac, ako je vjerovati ZAMP-u. Da ne spominjem merch i eventualna sponzorstva kad se bend jače etablira. Pivo, dr. Martens, neki brendovi odjeće, treba provjeriti sve opcije. Nije sramota zarađivati od svog rada, pogotovo ako to umješno radiš. Jasno da dobar dio zarade u ovom slučaju otpada na izdavača, ali mislim da bi se i dalje moglo skupiti određena lova i u vašim džepovima.
9. Možete vi to
Evo baš gledam Psihomodo Pop, 30 godina pimplaju relativno istu stvar, uz izuzetka sa "Srebrnim svinjama" kad su se opekli, pa vratili onom što najbolje znaju. Njihov zadnji hit "Donna", pjesma s rimom "tužan-ružan" pokazuje da ni nakon toliko godina postojanja ne moraš napredovati kao tekstopisac nego možeš biti na razini osmoškolskog pjesnika. Ako je bend svirački potkovan, nekad stvari idu i po inerciji. Putem ćete naučiti tajne i klopke estrade. Vi to možete, pitanje je vjerujete li u svoj potencijal.
Evo, ja sam ponudio svoje viđenje situacije. Naravno da je ovo samo okvirni koncept, s puno toga nisam upoznat i nemam prave informacije, ali prema vama sam uvijek bio iskren, pa nema razloga da sad bude drugačije. Neka moja viđenja su vjerojatno i pogrešna, ali neka ovo bude poticaj za razmišljanje izvan uobičajenih okvira, porazmislite o svemu ovom, pitajte ljude do čijeg mišljenja vam je stalo, pa zaključite jesam li baš toliko u krivu.
I hvala na cugi!
"Čuj, daj mi reci kak to ide skupa, prvo sviraš za BBB, a onda za tjedan dana s bendom Gavrilo Princip?!" - čudio se ugledni poduzetnik.
"Jebiga Goc, nova vremena, novi trendovi, ostavili smo ratna pitanja iza sebe! Znam šta tebe jebe, oni Boysi koji su vas se odrekli kad ste svirali u Srbiji, a danas to više nikog ne dira! Tad su rane još bile svježe!" - možda sam ispalio neku drugu floskulu, ali smisao je ostao isti. Goc je ipak beskompromisni punker stare škole, dovoljno neovisan da nema iznad sebe ni boga ni gospodara, ne mora pisati komunikeje i objašnjavati što je mislio, cuclati kite britanskih promotora koji od Srbkoma stvaraju narko-destinaciju niti na bilo koji način kramariti punk, nego sam određuje pravila za sebe i svoj bend, njegovo je punkstvo neupitno i nekompromitirano, pa ponekad kao punker s punkerom, poduzetnik s poduzetnikom, kompariramo staru školu i nove tendencije novih igrača.
To je još mila majka, da ne bi netko pomislio kako ogovaramo bend. Postoje te čudne situacije koje mi se u zadnje vrijeme događaju kad je Šank?! u pitanju. Njihovi frendovi i poznanici imaju potrebu ispričati mi neku glasinu ili trač vezanu uz Šank, bez da ih je itko išta pitao. Ne znam zašto mene gnjave s tim, kao da ja vodim nekakvu kampanju protiv njih, pa mi svako prljavo rublje dobro dođe. Da sam na mjestu banda, upitao bih se oko takvih prijatelja koji im iza leđa pljuckaju i šire tračeve, a poslije ih javno hvale i tapšaju po ramenima, ali s tim kontroverznim teretom na plećima, valjda nije ni za očekivati ništa drugačije. Moje mišljenje o bendu nije tajna i dalje stojim iza njega, ali s muzičke strane mi nisu loši, pa kad uhvatim priliku, odem ih pogledati, iako u ovim pitomijim prostorima poput KSET-a i Vintage-a, BBB obljetnice i slične parade radije preskočim.
Fast Response mi zvuče poznato, ali ne mogu se nikako sjetiti jesam li ih ikad gledao, što je bio dovoljan razlog da se ne požurim na početak giga. Me As Well su mi pak toliko šećerasto-slatki da bi dobio hiperglikemiju da sam ih došao gledati. Da se kod nas snimaju kakve teen komedije, garantiram da bi Me as Well dobili bar pjesmu-dvije na soundtracku, ovako samo umaraju na punk gigovima. Zato sam pričekao da bend večeri započne, pa se tek tad ukazao na gigu. Tako to bude u mojim godinama, imam pametnijeg posla nego gledati bendove koji me slabo zanimaju.
Šank je danas najjači zagrebački underground bend poslije Brkova, tako da sam i očekivao solidnu popunjenost i nisam se prevario, kao ni u presjeku publike. Uglavnom mlađa ekipa neopterećena političkim (ne)izjašnjavanjima i stavovima, zatim svaki zagrebački skinhead do 25 godina, a i nekoliko njih izvan metropole, što je obično podvig koji se događa samo na vikend gostovanjima stranih bendova s oi kompilacija, a među njima je bio i onaj maleni što se navodno zaručio na Oppressed gigu, iako mi je tada posjetiteljica do mene tvrdila da lik već ima obitelj/ženu/zaručnicu/zaručnika/osobu s kojom živi. Bilo je tu i ponešto starijih navijača i rmpajlija koji inkliniraju ranim devedesetima kad su punk i huliganizam još išli ruku pod ruku, ali puno manje nego što ih obično bude na gigovima Šanka. Doduše, išao je neki pozdrav za „blubače“, što je valjda purgerska umanjenica za Bad Blue Boys, iako više zvuči kao neki gay slang, ali ovaj put nisam vidio frku i naguravanja s redarima kojima sam primjerice svjedočio u KSET-u. Vidiš da je to sad već ozbiljan bend, koji lagano mijenja tu skinhead furku i zamjenjuje je sa zagrebačkim sentimentom. Muzički i dalje na ostavštini Hladnog Piva, Fakofbolana i Ritma Nereda, iako se na jednu stvar moglo komotno na refrenu pjevati „Napolju hladne kiše padaju“, Zagreb više nije toliko prisutan u onom parohijalnom smislu s nabrajanjem ZG toponima, kao da se vozim trinaesticom po gradu, nego sve to ide u smjeru Prljavog Kazališta, prvoboraca domobranskog smjera na domaćoj rock sceni, da bi u jednom momentu bend nakratko zasvirao i "Gume na kotačima", na veselje prisutnih. Veselje je ustvari trajalo tijekom cijelog koncerta, jer je dobar dio publike cijelo vrijeme pjevao sa bendom. Najznačajniji dio koncerta je bio upravo u toj simbiozi benda i publike, pogotovo kad su se na stage popela dva lika, obojica nekadašnji fanovi AK 47, jedan iz Špaolina, drugi iz Kranja, da otpjevaju dio pjesme sa Šankom. Boljeg i jasnijeg prikaza promjenjivosti i nestalnosti na domaćoj punk sceni već dugo nisam vidio. And the slogans are replaced, by-the-bye, And the parting on the left, Are now parting on the right, And the hairs have all shaved shorter overnight...
Šank je aktualniji nego što sam prije primjećivao. Sav taj domobranski stav, nedorečenost, manjak čvrstih principa i uvjerenja, pozivanje na nepostojeće jedinstvo te osjetljivost na prigovore s desna i indiferentnost prigovora s lijeva ustvari fantastično funkcionira kao generalna preslika vrijednosti današnjeg hrvatskog društva. Pjesme o očaju današnje generacije prepoznate su diljem domovine i šire, pa tako postaju savršene koračnice nadolazećeg Karamarkovog doba, jer ako nam s novom vlasti slijedi orbanizacija Hrvatske, onda je Šank pravi produkt svog vremena. Samo je pitanje hoće li to bend znati iskoristiti.
S obzirom da sam od jednog člana Šanka bio počašćen cugom i nije mi pljunuo ili usuo otrov u jelo (nemam nikakvih posljedica, što mi daje za pravo misliti da nisam fasovao), osjećam se dužnim uzvratiti uslugu. Nazovite ovo drugarskim savjetom ili punk consultingom, kako vam draže. A da stvar bude još bolja, darujem je bendu, skroz besplatno. Pokazujem kako uloviti ribu, umjesto da je darujem, da bi svima bilo bolje, kao što mi pošteni poduzetnici i inače radimo.
Zašto bi Šank trebao potpisati za Croatia Records?
Šank je u ovom trenutku uspješan rock bend. Ima publiku po cijeloj Hrvatskoj, ali i regiji. Što dalje? Estradne vode su ćudljive i valovite, čas si gore, čas dolje. Kako iskoristiti momentum? Moja procjena je – potpisati za Croatia Records. Zašto i zašto ne?
Ajmo prvo početi s razlozima protiv.
1. Punk bendovi ne potpisuju za majore
Ajmo iskreno – je li Šank punk bend? Muzički gledano, je. No ima li Šank sve te vrline koje krase jedan klasičan punk bend? Nema. Onaj očiti problem kog svi imalo baždareni za punk filozofiju i etiku vide je fencewalkersko pitanje. Šank nije fencewalkerski bend u onom tradicionalnom evropskom smislu, da svira s nazi bendovima kao što su to radili recimo Close Shave ili Indecent Exposure, ali značajan dio publike dolazi upravo iz tih redova. Ovo nije Oire Szene - paranoidni njemački anti-fa portal kojem je valjda svaki skinhead/oi bend koji se jednom očešao o nekog desničara sumnjiv ili sivozonaš - ali nisam jedini koji je to primjetio, a Šank se nikad nije distancirao od te publike. Taj znameniti punk integritet, da si ne lažemo - Šank nema. Mislim da je pojam "street rock" koji se sve više veže uz bend sjajan odabir, jer ga odmiče od punk miljea i gura ga više prema mainstreamu i širem krugu publike.
2. Publika napusti bend koji završi na majoru
Kod nas ne postoji senzibilitet oko major labela kao što to postoji vani. Šanku se ne može dogoditi da ga se velik dio publike odrekne kao što se to dogodilo Jawbreakeru ili Against Me. Kud Idijoti, Overflow, Atheist Rap ili SMF su neki od punk bendova koji su bili na majoru, pa se to nije pretjerano odrazilo na njihove fanove. Doduše, to su ipak punk bendovi, pa se tu vraćam opet na prvu točku - manjak integriteta u slučaju Šanka može biti prednost. Vas se publika nije odrekla ni nakon sviranja u Srbiji, što pokazuje da je proces normalizacije odnosa između ex jugoslavenskih republika ipak došao na neku podnošljivu razinu.
3. Nije to vaša spika
Ok, mogu razumijeti da vas to i ne zanima. Ali to znači više koncerata, više publike, više mogućnosti i opcija i na kraju, ali ne i najmanje bitno - više love. Ne pričamo o karijeri profi muzičara, nego o dodatnom popunjavanju kućnog budžeta. Sve znam, ako to mogu Brkovi koji nisu na majoru, zašto ne bi mogli i vi? Brkovi su kompleksan i višedimenzionalan bend i imaju bolje pjesme nego Šank. A njihova stigma koketiranja s novokomponiranim folkom je ipak nešto blaža nego vaša. I Deafness By Noise i Motus su nekad bili popularni bendovi, pa ih gledaj danas. DBN još i nešto ušićari svirkama po vani, ali Motus je spao na niske grane. A čini mi se da bi i FOB mogli tim putem. Vi ste danas popularniji od sva tri benda, a imate mogućnosti i za više.
Pogledajmo sad argumente za.
1. Mainstream je bolje okruženje za vas
Na punk/underground sceni će uvijek biti problema zbog vaše publike. Već sad postoje bendovi koji ne žele svirati s vama, festovi i gigovi na koje vas neće pozivati i slično. Mainstream to ne prepoznaje ili ga nije briga. Ovo nije Velika Britanija 1978. pa da vas muzički časopisi p(r)ozivaju da se odreknete desničarske publike kao što je to bio slučaj sa Sham 69, Madness i Skrewdriver, inače u protivnom slijedi medijski bojkot. Dovoljno je pročitati tekstove Zorana Stajčića (Rolling Stone, Ravno Do Dna) o vama koji uopće ne kuži taj desničarski element u svemu tome (nemojte reći da ga nema, pa ga ovaj zato nije vidio, ok?). Vidim vašu poziciju kao hrvatski ekvivalent Böhse Onkelsa ili Ritma Nereda, i muzički i ideološki. A jednom kad si u sistemu, sve i ako i kad kad se ukažu neželjene pojave i ideologije na gigovima, postoje načini kontroliranja i umanjivanja štete. Pogledajte Thompsona. Tu je i vaš službeni merch distributer, lakše mu je da mu spočitavaju mainstream bend, s njima ionako već surađuje, nego da mu seru zbog fencewalkinga.
2. Bolja distribucija i reklama
Danas svatko može izdati album, pa izdavač nije nužan kao prije. Dapače, koliko sam čuo, uvjeti i odnosi prema bendovima nisu nimalo blistavi na domaćem terenu. No s druge strane, Šank je gotov i definiran proizvod, vama ne trebaju ne znam kakva studijsko-aranžerska sranja ili Fayo da vam napiše glavni hit kao što je trebao Kinoklubu, vi već dolazite s izdanjima iza sebe, postojanom publikom s tendencijom rasta i u fazi ste potencijalnog novog Prljavog Kazališta, Psihomodo Popa ili Hladnog Piva, a to bi svaki ozbiljan izdavač trebao znati prepoznati. Drugim riječima, na vama se može zaraditi. Izdavač je taj koji onda preuzima brigu oko nosača zvuka, njegove distribucije diljem zemlje, medijske kampanje, promotivnih aktivnosti, reklame, spotova i ostalog. Istina da se to može napraviti i bez njih, ali nisam siguran u kolikom obimu. Jasno, detalji su stvar pregovora i konačnog dogovora, ali aduti su na vašoj strani.
3. Croatia Records kao najbolji odabir
Zašto oni? Čitao sam intervju s Dječacima koji kažu da su potpisali za njih jer su im ponudili najbolje uvjete od svih ostalih izdavača. Istina da je to firmetina u kojoj su mali bendovi često ostajali neprepoznati i na marginama, ali CR ima mašineriju koja to može dobro izgurati. Primjer? Adastra. Taj kljasti projekt Jerka Marića čak nije ni bend u pravom smislu te riječi, jer nema prave članove nego session muzičare na plaći, iako ne znam je li se to u međuvremenu promijenilo. Njihova muzika je nepodnošljivi drek teško opisive vrste - nit je indie nit je rock nit je pop - bez prave hitoidnosti pjesama, bez intrigantnih tekstova, mislim da ih CR gura računajući na Jerkovu zgođušnost, ali evo - albumi se izdaju, spotovi se vrte, sviraju se koncerti, iako još nisam sreo nikoga tko bi mi rekao da su mu Adastra omiljeni bend. I naravno, CR ima CMC.
4. CMC
Croatian Music Channel je glazbeni program u vlasništvu Croatia Recordsa. Cijena vrćenja spotova na CMC-u je navodno cca. 2000 eura za 90 prikazivanja za otprilike mjesec dana, znači 3 puta dnevno. No ako si izvođač na Croatia Recordsu, izdavačka kuća te sama gura tamo, pušta ti spotove, ugošćuje u studiju pa štipneš Anu Radišić za dupe kad kamere ne snimaju, gnjavi s reklamama oko novog albuma i koncertnih turneja. Imate tamo svojih ljudi koji bi se pobrinuli da idete u bloku "Ultimativnog rocka", "SMS Jukeboxa" i sličnih emisija. Preko CMC-a se može lakše doći do potencijalnih fanova nego preko interneta i servisa za sheranje muzike. Postoji hrpe konzumenata koji vole rock u dijapazonu od Hladnog Piva do Marka Perkovića Thompsona (ne obraćajte pažnju na nebuloznu kuknjavu Ace Dragaša u Jutarnjem kako to dvoje ne ide skupa, lik pojma nema), a još ne znaju za Šankov street rock. I to diljem zemlje od Sikirevaca do Šestanovca. I šire.
5. Konkurencija
To jest, nepostojanje iste. Često bi domaći diskografi potpisivali bend po nedokučivim kriterijima, umjesto da svoje A&R povjerenike pošalju po domaćim klubovima i tamo na licu mjesta zaključe što ima publiku i prođu. Današnji Croatia Records roster mladih bendova na vama nije nikakav konkurent. M.O.R.T., Olovni Ples, Queen Of Sabe, Justin's Johnson, Pešes, Replica... nitko od tih bendova ne pokriva vašu nišu, a sumnjam da mogu okupiti publike kao Šank. Mislim, Skaut?! Pa tko to sluša osim Anite Dujić kojoj je to najbolji bend? Moš mislit, tako su i Winoni Ryder Soul Asylum zamijenili Replacementse kad je prohodala s Daveom Pirnerom. Kawasaki 3P bi bili tu negdje, ali oni nisu sposobni snimiti album u kraćem vremenskom roku od 5 godina, a ozbiljnija popularnost im ipak ne prelazi granice zagrebačke županije, tako da se ne mogu nositi sa vama.
6. Regionalni uspjeh
Šank je uspješno dobacio i preko granica Hrvatske. Slovenci dolaze na vaše gigove u Zagreb. Prekodrinska srbadija vas voli, iako ste zagrebački bend i BBB lieblinzi, ali to i ne čudi previše jer su i Direktori i Šaht imali svoje fanove u Hrvatskoj, nacionalizmu uprkos, a gdje nećete vi, koji se uopće ne dotičete takvih škakljivih tema. Na vas briju i casualsi iz Islamabada na Miljacki, a to je ekipa koja na tekmama ruši sve hrvatsko (http://en.wikipedia.org/wiki/2009_NK_%C5%A0iroki_Brijeg%E2%80%93FK_Sarajevo_football_riots), dok ste bihaćkim kasabalijama napravili i navijačku pjesmu iako ste kafirski bend. Nažalost, Šemsova dernjava je njegov najlošiji muzički uradak u zadnjih 5 godina, vjerujem da će Rakić to bolje izvesti kad naletite do Bihaća. Jebiga, vjerojatno vas neće zvati na anti-fa fest u OKC Abrašević, ali zvat će vas Bogdan na West Herzegovina Fest. TV Kiss i spotove na njemu da i ne spominjem. A to dolazi kad iza sebe imaš ozbiljnog izdavača sa svojim kanalima distribucije.
7. Šira publika
Iz svega gore navedenog, vjerujem da bi vam se publika omasovila. Dakle, tu su već politikom neopterećeni punkeri, skinheadi i nogometni huligani, ali ima prostora za više. Dobro svirate, imate prvoloptaški šarm, nekoliko ozbiljnih hitova, a nije li bendu na kraju krajeva bitno da ih više ljudi sluša i voli. Možda ste nama s punk scene ponekad samo energični fejk, ali provincija to ne kuži. S mainstreamom dolazi i više medijske pažnje, recenzije u dnevnim tiskovinama, suradnja s većim bendovima. Sjećate li se kako je Božidar Alić učio Mladena Bodaleca scenskim pokretima? Tako bi i Rakiću recimo Goran Bogdan mogao oplemeniti i produbiti njegovu scensku pojavu. A tko zna, možda i njega Rakić nauči kako se držati kao da imaš muda. Osim toga, bolje da ta ruralna populacija sluša vas nego Thompsona i Opću. Vi ste ipak domobrani sa punk scene, dok je ovo dvoje seljački hard rock/metal s neoustaškim/lopovskim sentimentima (za MPT se sve zna, ali vrijedi ponoviti da je Pero Galić iz Opće bio kandidat Selotejpa na lokalnim izborima, klijentelističke udruge čiji je čelnik osuđen zbog ratnog zločina, što je po meni znak krajnjeg oportunizma i moralne posrnulosti ili mentalne prikraćenosti ili pak osobnog mračnjaštva).
8. Lova
Ne znam financijski aspekt bendova na velikim izdavačima, osim iz punk priča devedesetih. Ali više svirki, više fanova, više nastupa i vrćenja po medijima generira i određeni novac, ako je vjerovati ZAMP-u. Da ne spominjem merch i eventualna sponzorstva kad se bend jače etablira. Pivo, dr. Martens, neki brendovi odjeće, treba provjeriti sve opcije. Nije sramota zarađivati od svog rada, pogotovo ako to umješno radiš. Jasno da dobar dio zarade u ovom slučaju otpada na izdavača, ali mislim da bi se i dalje moglo skupiti određena lova i u vašim džepovima.
9. Možete vi to
Evo baš gledam Psihomodo Pop, 30 godina pimplaju relativno istu stvar, uz izuzetka sa "Srebrnim svinjama" kad su se opekli, pa vratili onom što najbolje znaju. Njihov zadnji hit "Donna", pjesma s rimom "tužan-ružan" pokazuje da ni nakon toliko godina postojanja ne moraš napredovati kao tekstopisac nego možeš biti na razini osmoškolskog pjesnika. Ako je bend svirački potkovan, nekad stvari idu i po inerciji. Putem ćete naučiti tajne i klopke estrade. Vi to možete, pitanje je vjerujete li u svoj potencijal.
Evo, ja sam ponudio svoje viđenje situacije. Naravno da je ovo samo okvirni koncept, s puno toga nisam upoznat i nemam prave informacije, ali prema vama sam uvijek bio iskren, pa nema razloga da sad bude drugačije. Neka moja viđenja su vjerojatno i pogrešna, ali neka ovo bude poticaj za razmišljanje izvan uobičajenih okvira, porazmislite o svemu ovom, pitajte ljude do čijeg mišljenja vam je stalo, pa zaključite jesam li baš toliko u krivu.
I hvala na cugi!