Najbolje od prošle godine od strane muzike, posloženo abecednim redom.
Battle Ruins - s/t i Oppression - Sociopathie & Gloire
Kombiniranje oi punka s metalom, ali ne nužno na način skinhead bendova koji su zasvirali metal, kao Condemned 84 na "Storming to power" i ostalih jalovih izdanja Rock-O-Rame na prijelazu iz osamdesetih u devedesete. Battle Ruins su ekipa koja svira Oi/RAC (samo po zvuku, ne i po ideologiji)/NWOBHM koktel kakav bi rijetko tko očekivao od članova RIval Mob, Mind Eraser i No Tolerance, dok su Oppression Kvibečani koji zvuče kao spoj francuskog oi-a tipa Camera Silens, Brutal Combat ili Snix i krljastog black metala.
Bishops Green - Pressure
Album godine. Kad sam čuo "Pressure", par puta sam provjeravao je li u pitanju isti bend čiji sam EP slušao godinu dana prije ili sam skinuo neke Observers klonove. Bend koji je iskoračio iz uobičajenih UK Oi/US HC okvira, pa čujem i Templars i Wipers i Partisans utjecaje, ali izvedene na rijetko originalan način, bar unutar punk/oi scene zadnjih par godina. Bend 21.4. dolazi u Zagreb (nadam se da neću ovim ureći gig), tko ne dođe svjedočiti, ne mora se više ni pojavljivati na punk gigovima, nek odjebe na Šank i Kinoklub.
Booze & Glory - As Bold As Brass
Skinhead scena je danas klišej na klišeju, a Booze & Glory nisu nikakva iznimka u tome. No ono što ih izdvaja od gomile ušminkanih bendova je talent za napraviti hitoidnu himničnu oi stvar. U Berlinu sam na njihovom koncertu vidio likove od 40-50 godina kako pjevaju pjesme s ovog albuma. Bend koji je sposoban danas napraviti tako nešto, očito zna složiti hit. Nije sve u košuljicama i tetkama.
Gas Rag - Beats Off
Šteta što su se raspali prije nego su stigli do Zagreba. Nadrkani HC/punk američke škole osamdesetih. Ili dvijetisućitih, kak se uzme.
Generacion Suicida - Todo Termina
Svaka čast Crudosima, ali će historijska distanca pokazati kako su Peligro Social bili prvi bend koji je ozbiljno pokrenuo Latinose u Sjevernoj Americi da pjevaju na jeziku svojih predaka i obrate pažnju na Eskorbuto, TDK, La Uvi i slične bendove. Generacion Suicida se pak ne naslanjaju toliko na ibersku punk tradiciju, koliko na skandinavsku interpretaciju ranog kalifornijskog punka bendova poput Masshysteri, Vicious ili Gorilla Angreb. Doomtown su opet uboli klasik, fakat imaju nos za prepoznati hot punk shit.
Midnight - No Mercy For Mayhem
Metal mora biti blesav, inače nije metal nego izdrkavanje. Smrt, vrag, kaos, lom, kurve, koža, lanci i katanci, te nešto rockerskiji (čitaj - više Motörhead) zvuk. Opet imam 12 godina kad slušam nešto ovakvo. Ne zato jer me podsjeća na te godine, nego zato što je to razina ovog albuma. Da se razumijemo, to nije loša stvar.
Lana Del Rey - Ultraviolence
Drugi albumi su mi nekako zakazali 2014. godine. Boston Strangler, Lykke Li, Hounds Of Hate (ok, ni njihov prvi mi nije bio bogzna što), još nešto čega se trenutno ne mogu sjetiti, ali sam prelijen da pogledam u bilješke... sve mi je nekako ostalo u sjeni prvijenaca. Ni sa Lanom nije posve drugačije, ali par pjesama ipak izvlači album od prosječnosti drugog albuma. Recimo "West coast" (radio mix), koji dolazi kao bonus na download vaučeru. Nije nikako stala na vinil, jel?
The Shell Corporation - Mandrake
Nije da ne volim melodični punk, samo kad mi ekipa servira Menzingers ili Lawrence Arms kao vrhunac žanra, to me više podsjeća na one posthardcore/emo bendove devedesetih nego na klasični punk. Srećom, ovaj bend je dovoljno punk i za srednjovječne čangrizavce i za nove generacije dvadesetgodišnjih punkera s bradurinama, cvikerima i iskasapljenim ušima. Istinabog, u Zagrebu ih nije bilo na gigu, ali su došli na Iron Chic, znači da ipak postoje.
Sleaford Mods - Chubbed Up. The Singles Collection/Divide and Exit
Logični nastavak britanske working class muzike. Pokušao sam nešto na arteistu pročitati o njima, ali sam razumio samo to da neuki autor teksta voli sisati usmrđene testise bauštelaca u srpnju. Svakom po volji, ja sam tolerantan lik.
Swingin' Utters - Fistful Of Hollow
Nekoć davno, ima tome skoro 20 godina, Swingin' Utters su napravili remek-djelo po imenu "A Juvenile Product Of The Working Class". Nikad više nisu dostigli taj vrhunac, ali ovaj album se čini kao prilično dobar podsjetnik na ta stara vremena, pogotovo danas u moru d-beat, raw punk, goth punk, pdx punk i chicano/latino punk bendova. Sluša li više itko ovakav punk ili je to nestalo s dvijetisućitima?
Najbolja reizdanja u 2014. godini
1. Problemi - Nije po JUS-u
Najbolji bend s prve jugoslavenske punk kompilacije "Novi punk val 78-80" konačno je dobio svoju retrospektivu na vinilu, čime se opet pokazalo da je provincija imala jače punk bendove nego Zagreb u to "zlatno doba novog vala". Zajebite promašenu Gallovu recenziju u kojoj trešira bend s današnjih pozicija, ako ste je uopće pročitali. Kom više vjerujete, nekom piskaralu koji izmišlja recenzije gigova koji se nisu ni dogodili ili uvaženom članu Stožera za Zaštitu Punk Integriteta?
2. Crisis - Kollectiv
Reizdanje njihova tri singla, nedopunjeno alternativnim verzijama, demo snimkama i live materijalima. Dugo vremena zanemaren engleski punk bend, najpoznatiji po svojim članovima Douglasu Pearceu i Tonyju Wakefordu koji su osnovali pionirski neofolk bend Death In June, u današnje vrijeme se čini kao nezaobilazna lektira za sve suvremene goth/post/punk bendove. Kako se od ovakve komunjarske punk grupe može doći do paneuropskog salonskog fašizma, nemam pojma.
3. New Model Army - Original Album Series
Prvih 5 albuma, četiri studijska i jedan live, koje su New Model Army izdali za EMI i prvi box set iz serije "Original Album Series" u kojem slušam sve albume, a to nisu postigli ni X ni Replacements ni Pogues, čije box setove također posjedujem. Naprosto se radi o tome da je teško pronaći bend koji ima 5 podjednako dobrih albuma. Jedan od najboljih britanskih bendova osamdesetih, evo dokaza.
4. Various Artists - Electronic Jugoton: Synthetic music from Yugoslavia 1964-1989
Nije baš moj uobičajeni fah, ali treba skinuti kapu nad ovim diggerskim trudom. Iznimno zanimljiv presjek elektronske/synth glazbe u bivšoj Jugoslaviji iz Jugotonovih arhiva, od domaćih epigona Human League i Depeche Mode, preko znanih imena u eksperimentalnim izdanjima pa sve do muzičkih podloga u dječjim radio dramama. Dajte Bariću da iskopa izgubljene bisere domaćeg punka/wavea/power popa, ionako ih već ima pobrojane u svojoj knjizi!
5. 013 - Takaisin Todellisuuteen
Jedan od najboljih finskih i evropskih punk albuma iz vremena finske hardcore eksplozije, reizdan uz bonus EP. Svaki seronja koji ispali kako je Jugoslavija imala najbolju glazbenu scenu početkom osamdesetih nakon Amerike i Engleske, nikad nije čuo ništa izvan te tri države. Ne dozvolite si da budete među njima.
Domaća lista najboljih izdanja kako sam ih zapisao na papirić kad sam sastavljao ove liste
Magazin - Mislim pozitivno!
Lako je tako! Izdaješ hitove četiri godine, a onda ih sve potrpaš na jedan album, nije ni čudo da imaš jedan od najboljih albuma godine! Više singles collection nego klasični album, "Mislim pozitivno!" je bolji od cijelog Magazinovog perioda s Danijelom Martinović i većeg dijela s Jelenom Rozgom. Onaj dio s Marijom Kuzmić i Ivanom Kovač ne treba ni spominjati. Ljiljanin period je ipak neosvojivi vrh.
Shin - Running Sick
Ne volim marketing preko društvenih mreža, pa čak ni kad su u pitanju punk bendovi. Da prosuđujem samo po fejs aktivnostima, nikad ne bi obratio pažnju na Shin. Previše forsaju sa svojim relativno skromnim outputom, kalkulanti su i gnjave s glupim preporukama. Srećom, uživo su sjajni, a ovo izdanje nudi dobar uvid o čemu se točno radi. Mene su malo podsjetili na All Or Nothing HC.
http://shinhardcore.bandcamp.com/
Intrigue - s/t
Što se desi kad autentični tovarski krkan dođe u Zagreb i postane tankoćutni hXc hipster? Završi u najboljem bendu u svojoj karijeri, metropola doista blagotvorno djeluje na ljude. Nadam se da će Intrigue ipak još koji put promisliti i opet se okupiti.
http://intriguexband.bandcamp.com/
Declaration - Final Chapter
Kad pogledam unazad, Declaration i ja imamo dosta toga sličnog. Oboje smo dosta obećavali, a na kraju je sve to ispalo nekako nedovršeno, nedorečeno i ispod stvarnih mogućnosti. Šteta. Iza njih barem ostaje dostojan epitaf.
http://declaration.bandcamp.com/
Mašinko - Glupo je gluplje, ta ko im je kriv (ne zove se baš tako, ali smisao je isti)
Unatoč posve promašenom nazivu albuma, koji iza te izokrenute fraze ne nudi nikakvu dvosmislenu visprenost ili vic, album je za hrvatske prilike poprilično dobar. Inače, svaki izdavač natrpa izloge svojih dućana sa novim izdanjima, što se lako da provjeriti prođe li se uz izloge Croatia Records ili Dancing Beara. Izdavač Mašinka u izlogu ima ploče NKOTB i Kim Wilde i jednu loše odštampanu Mašinkovu ploču za koju se ni ne može skužiti što je ako se ne zabuljiš u nju. Stvarno, zašto da netko s ulice slučajno obrati pažnju na ovaj album, nema reklame do antireklame.
Biciklić - Za kog je dobar je (Pjesme za dušu 2)
Imponira lakoća i jednostavnost Biciklićevog stvaralaštva te (ne)namjerna duhovitost i suvremenost njihovog pećinskog hc/punka unutar relativno predvidljive i dosadnjikave domaće punk scene.
http://biciklic.bandcamp.com/album/za-kog-je-dobar-je-pjesme-za-du-u-2-2
Popik - Demo
Francuska revolucija nas je naučila kako najveća opozicija i revolt postojećem sistemu uvijek postoji u razvijenijim i naprednijim krajevima. POPIK, novi sarajevski bend prekaljenih scenskih veterana, zvukom sličan punk bendovima Istočne obale i zaleđa prve polovice devedesetih poput Malachi Krunch ili The Pist, očito je iznimka koja potvrđuje pravilo.
http://popik.bandcamp.com/releases
Battle Ruins - s/t i Oppression - Sociopathie & Gloire
Kombiniranje oi punka s metalom, ali ne nužno na način skinhead bendova koji su zasvirali metal, kao Condemned 84 na "Storming to power" i ostalih jalovih izdanja Rock-O-Rame na prijelazu iz osamdesetih u devedesete. Battle Ruins su ekipa koja svira Oi/RAC (samo po zvuku, ne i po ideologiji)/NWOBHM koktel kakav bi rijetko tko očekivao od članova RIval Mob, Mind Eraser i No Tolerance, dok su Oppression Kvibečani koji zvuče kao spoj francuskog oi-a tipa Camera Silens, Brutal Combat ili Snix i krljastog black metala.
Bishops Green - Pressure
Album godine. Kad sam čuo "Pressure", par puta sam provjeravao je li u pitanju isti bend čiji sam EP slušao godinu dana prije ili sam skinuo neke Observers klonove. Bend koji je iskoračio iz uobičajenih UK Oi/US HC okvira, pa čujem i Templars i Wipers i Partisans utjecaje, ali izvedene na rijetko originalan način, bar unutar punk/oi scene zadnjih par godina. Bend 21.4. dolazi u Zagreb (nadam se da neću ovim ureći gig), tko ne dođe svjedočiti, ne mora se više ni pojavljivati na punk gigovima, nek odjebe na Šank i Kinoklub.
Booze & Glory - As Bold As Brass
Skinhead scena je danas klišej na klišeju, a Booze & Glory nisu nikakva iznimka u tome. No ono što ih izdvaja od gomile ušminkanih bendova je talent za napraviti hitoidnu himničnu oi stvar. U Berlinu sam na njihovom koncertu vidio likove od 40-50 godina kako pjevaju pjesme s ovog albuma. Bend koji je sposoban danas napraviti tako nešto, očito zna složiti hit. Nije sve u košuljicama i tetkama.
Gas Rag - Beats Off
Šteta što su se raspali prije nego su stigli do Zagreba. Nadrkani HC/punk američke škole osamdesetih. Ili dvijetisućitih, kak se uzme.
Generacion Suicida - Todo Termina
Svaka čast Crudosima, ali će historijska distanca pokazati kako su Peligro Social bili prvi bend koji je ozbiljno pokrenuo Latinose u Sjevernoj Americi da pjevaju na jeziku svojih predaka i obrate pažnju na Eskorbuto, TDK, La Uvi i slične bendove. Generacion Suicida se pak ne naslanjaju toliko na ibersku punk tradiciju, koliko na skandinavsku interpretaciju ranog kalifornijskog punka bendova poput Masshysteri, Vicious ili Gorilla Angreb. Doomtown su opet uboli klasik, fakat imaju nos za prepoznati hot punk shit.
Midnight - No Mercy For Mayhem
Metal mora biti blesav, inače nije metal nego izdrkavanje. Smrt, vrag, kaos, lom, kurve, koža, lanci i katanci, te nešto rockerskiji (čitaj - više Motörhead) zvuk. Opet imam 12 godina kad slušam nešto ovakvo. Ne zato jer me podsjeća na te godine, nego zato što je to razina ovog albuma. Da se razumijemo, to nije loša stvar.
Lana Del Rey - Ultraviolence
Drugi albumi su mi nekako zakazali 2014. godine. Boston Strangler, Lykke Li, Hounds Of Hate (ok, ni njihov prvi mi nije bio bogzna što), još nešto čega se trenutno ne mogu sjetiti, ali sam prelijen da pogledam u bilješke... sve mi je nekako ostalo u sjeni prvijenaca. Ni sa Lanom nije posve drugačije, ali par pjesama ipak izvlači album od prosječnosti drugog albuma. Recimo "West coast" (radio mix), koji dolazi kao bonus na download vaučeru. Nije nikako stala na vinil, jel?
The Shell Corporation - Mandrake
Nije da ne volim melodični punk, samo kad mi ekipa servira Menzingers ili Lawrence Arms kao vrhunac žanra, to me više podsjeća na one posthardcore/emo bendove devedesetih nego na klasični punk. Srećom, ovaj bend je dovoljno punk i za srednjovječne čangrizavce i za nove generacije dvadesetgodišnjih punkera s bradurinama, cvikerima i iskasapljenim ušima. Istinabog, u Zagrebu ih nije bilo na gigu, ali su došli na Iron Chic, znači da ipak postoje.
Sleaford Mods - Chubbed Up. The Singles Collection/Divide and Exit
Logični nastavak britanske working class muzike. Pokušao sam nešto na arteistu pročitati o njima, ali sam razumio samo to da neuki autor teksta voli sisati usmrđene testise bauštelaca u srpnju. Svakom po volji, ja sam tolerantan lik.
Swingin' Utters - Fistful Of Hollow
Nekoć davno, ima tome skoro 20 godina, Swingin' Utters su napravili remek-djelo po imenu "A Juvenile Product Of The Working Class". Nikad više nisu dostigli taj vrhunac, ali ovaj album se čini kao prilično dobar podsjetnik na ta stara vremena, pogotovo danas u moru d-beat, raw punk, goth punk, pdx punk i chicano/latino punk bendova. Sluša li više itko ovakav punk ili je to nestalo s dvijetisućitima?
Najbolja reizdanja u 2014. godini
1. Problemi - Nije po JUS-u
Najbolji bend s prve jugoslavenske punk kompilacije "Novi punk val 78-80" konačno je dobio svoju retrospektivu na vinilu, čime se opet pokazalo da je provincija imala jače punk bendove nego Zagreb u to "zlatno doba novog vala". Zajebite promašenu Gallovu recenziju u kojoj trešira bend s današnjih pozicija, ako ste je uopće pročitali. Kom više vjerujete, nekom piskaralu koji izmišlja recenzije gigova koji se nisu ni dogodili ili uvaženom članu Stožera za Zaštitu Punk Integriteta?
2. Crisis - Kollectiv
Reizdanje njihova tri singla, nedopunjeno alternativnim verzijama, demo snimkama i live materijalima. Dugo vremena zanemaren engleski punk bend, najpoznatiji po svojim članovima Douglasu Pearceu i Tonyju Wakefordu koji su osnovali pionirski neofolk bend Death In June, u današnje vrijeme se čini kao nezaobilazna lektira za sve suvremene goth/post/punk bendove. Kako se od ovakve komunjarske punk grupe može doći do paneuropskog salonskog fašizma, nemam pojma.
3. New Model Army - Original Album Series
Prvih 5 albuma, četiri studijska i jedan live, koje su New Model Army izdali za EMI i prvi box set iz serije "Original Album Series" u kojem slušam sve albume, a to nisu postigli ni X ni Replacements ni Pogues, čije box setove također posjedujem. Naprosto se radi o tome da je teško pronaći bend koji ima 5 podjednako dobrih albuma. Jedan od najboljih britanskih bendova osamdesetih, evo dokaza.
4. Various Artists - Electronic Jugoton: Synthetic music from Yugoslavia 1964-1989
Nije baš moj uobičajeni fah, ali treba skinuti kapu nad ovim diggerskim trudom. Iznimno zanimljiv presjek elektronske/synth glazbe u bivšoj Jugoslaviji iz Jugotonovih arhiva, od domaćih epigona Human League i Depeche Mode, preko znanih imena u eksperimentalnim izdanjima pa sve do muzičkih podloga u dječjim radio dramama. Dajte Bariću da iskopa izgubljene bisere domaćeg punka/wavea/power popa, ionako ih već ima pobrojane u svojoj knjizi!
5. 013 - Takaisin Todellisuuteen
Jedan od najboljih finskih i evropskih punk albuma iz vremena finske hardcore eksplozije, reizdan uz bonus EP. Svaki seronja koji ispali kako je Jugoslavija imala najbolju glazbenu scenu početkom osamdesetih nakon Amerike i Engleske, nikad nije čuo ništa izvan te tri države. Ne dozvolite si da budete među njima.
Domaća lista najboljih izdanja kako sam ih zapisao na papirić kad sam sastavljao ove liste
Magazin - Mislim pozitivno!
Lako je tako! Izdaješ hitove četiri godine, a onda ih sve potrpaš na jedan album, nije ni čudo da imaš jedan od najboljih albuma godine! Više singles collection nego klasični album, "Mislim pozitivno!" je bolji od cijelog Magazinovog perioda s Danijelom Martinović i većeg dijela s Jelenom Rozgom. Onaj dio s Marijom Kuzmić i Ivanom Kovač ne treba ni spominjati. Ljiljanin period je ipak neosvojivi vrh.
Shin - Running Sick
Ne volim marketing preko društvenih mreža, pa čak ni kad su u pitanju punk bendovi. Da prosuđujem samo po fejs aktivnostima, nikad ne bi obratio pažnju na Shin. Previše forsaju sa svojim relativno skromnim outputom, kalkulanti su i gnjave s glupim preporukama. Srećom, uživo su sjajni, a ovo izdanje nudi dobar uvid o čemu se točno radi. Mene su malo podsjetili na All Or Nothing HC.
http://shinhardcore.bandcamp.com/
Intrigue - s/t
Što se desi kad autentični tovarski krkan dođe u Zagreb i postane tankoćutni hXc hipster? Završi u najboljem bendu u svojoj karijeri, metropola doista blagotvorno djeluje na ljude. Nadam se da će Intrigue ipak još koji put promisliti i opet se okupiti.
http://intriguexband.bandcamp.com/
Declaration - Final Chapter
Kad pogledam unazad, Declaration i ja imamo dosta toga sličnog. Oboje smo dosta obećavali, a na kraju je sve to ispalo nekako nedovršeno, nedorečeno i ispod stvarnih mogućnosti. Šteta. Iza njih barem ostaje dostojan epitaf.
http://declaration.bandcamp.com/
Mašinko - Glupo je gluplje, ta ko im je kriv (ne zove se baš tako, ali smisao je isti)
Unatoč posve promašenom nazivu albuma, koji iza te izokrenute fraze ne nudi nikakvu dvosmislenu visprenost ili vic, album je za hrvatske prilike poprilično dobar. Inače, svaki izdavač natrpa izloge svojih dućana sa novim izdanjima, što se lako da provjeriti prođe li se uz izloge Croatia Records ili Dancing Beara. Izdavač Mašinka u izlogu ima ploče NKOTB i Kim Wilde i jednu loše odštampanu Mašinkovu ploču za koju se ni ne može skužiti što je ako se ne zabuljiš u nju. Stvarno, zašto da netko s ulice slučajno obrati pažnju na ovaj album, nema reklame do antireklame.
Biciklić - Za kog je dobar je (Pjesme za dušu 2)
Imponira lakoća i jednostavnost Biciklićevog stvaralaštva te (ne)namjerna duhovitost i suvremenost njihovog pećinskog hc/punka unutar relativno predvidljive i dosadnjikave domaće punk scene.
http://biciklic.bandcamp.com/album/za-kog-je-dobar-je-pjesme-za-du-u-2-2
Popik - Demo
Francuska revolucija nas je naučila kako najveća opozicija i revolt postojećem sistemu uvijek postoji u razvijenijim i naprednijim krajevima. POPIK, novi sarajevski bend prekaljenih scenskih veterana, zvukom sličan punk bendovima Istočne obale i zaleđa prve polovice devedesetih poput Malachi Krunch ili The Pist, očito je iznimka koja potvrđuje pravilo.
http://popik.bandcamp.com/releases